Svjetlana Tvrtković Režek
Svjetlana Tvrtković Režek, rođena je 24.04.1972. u Kutini.
Završila je osnovnu i srednju školu u malom gradiću Daruvaru.
U braku je, majka dvoje djece, živi u okolini Zagreba.
Učesnica je takmičenja pjesnika Balkana u organizaciji
POEZIJE GODINE i ovim prvim izlaskom u javnost stigla je do finala.
Radovi su joj objavljeni na mnogim „FACEBOOK“ stranicama i međunarodnoj
zbirci poezije „Citat.rs“. Svoje pjesme dugi niz godina potpisuje kao ŽEVERLIN.
Svjetlana Tvrtković Režek, ŽEVERLIN U ZELENIM SNOVIMA
Njeni nemir je u traženju čarobne niti što se provlači kroz život i ljubav, a to se najbolje očituje kroz tu notu patetičnost i ta nit nemira vodi je ponekad kad srcem zavlada tama crna se zastava spusti i ostaje sama i da me pitate što osjećam sada, da li sam starica ili srna mlada ja odgovor vam ne bih mogla dati jer još pošla nisam, a već moram stati i voli anđele voli za oboje, jer sad dobro znaš anđele, što to tuga je…u toj patetici – posvud do kud oči osjeta dosežu – odsvuda od kud pjesma odjekom uzvraća i pjesmu potvrđuje.
Stihovima u pjesmi - PJESNIK – autorica otkriva sve bitno: izvor i svrhu svog nemira. Tim otkrićem predaje čitatelju ključ i šifru za ulazak u svijet svoje poetske zagonetke razlomljene na sama pitanja i očekivanja, a ovih opet pedesetak pjesama bitno ne odskaču od samog mozaika…
U sroku i poruci – ŽEVERLIN – sažeta je sva uzburkanost, zadihanost i drhtaj njezina poetskog kazivanja… taj ključ i šifra naše pjesnikinje je pero – pero pjesme – bez kog nema pisanja, brisanja i risanja kojim se može da i ubije postaje jako vidljiva i svijetu prostire i pokazuje dokaze… Izbor tema i obradom, ovo je zanimljiv prinos jedne ženske ruke bujnom korpusu ženskog pisma:
PA ŠTA AKO SAM jesam na pol napisana na pol narisana NEKA SAM bila sam to ja onako divlje iskrena na pol pregorjela AKO ĆU izdići se do visina pasti do samog dna moja odluka NEKA ĆU lomiti, rušiti, graditi samoj sebi zamku postaviti
I OPET ĆU ubrizgati otrov u vene biti ja, bez laži živjeti iza same sebe se skrivati
Ovo je knjiški prvijenac Svjetlane Tvrtković Režek, kojeg je ona dugo pripremala, brusila u fragmentima i inačicama na mnogim poetskim priredbama svijetu prikazivala, osluškivala njihovu jeku, ponovo strpljivo prebirala i slagala, kao što se molitve sljubljuju i s ljubavlju mole da bi ih tako razabrane iznijela na javni ogled svijeta i vremena. Radi pravednog suda valja kazati kako u ukupnosti njene ponude ima i stihova i pa i cijelih pjesama s malo previše vjetra, a mi koji čitamo moramo znati jedno da ne leti ptica mesom nego perjem… po mom sudu Svjetlana Tvrtković Režek je zanimljiv pisac koji objavljivanjem knjige čini značajan korak na stazi svoje afirmacije. Poželimo uspješan put – njoj kao autoru i njezinom djelu.
U Osijeku, 05. kolovoza 2013. Milenko Ćorić Mika
ZELENI SNOVI SU OŽIVELI NA SVOJ NAČIN
Dijana Uherek Stevanović
NA SVOJ NAČIN – da to je poezija Svjetlane Tvrtković Režek koja drugačije ne može da se čita i doživi, jer ona nije ukalupljena, ona proističe iz njenog života koji je baš ovakav:
/I nemam inspiracije za ništa napisati Ni slovo na papir staviti A opet, mogla bih vihor postati sve kule prošlosti srušiti i sve u sebi promjeniti.../
Nema potrebe da se Svjetlana mijenja, jer to više ne bi bila ona, da baš ona koja sanja ZELENO, koja se budi nakon dugog sna u koji je samovoljno ušla, jer nije mogla da podnese okove i kalupe okruženja koje nije imalo sluha za njene unutrašnje glasove koji su je pozivali da se preda sama sebi i da misli pretoči u stihove.
/I OPET ĆU ubrizgati otrov u vene biti ja, bez laži živjeti iza same sebe se skrivati/
Ona kao i većina nas živi dvostrukim životom i bori se, jer ne zna ko koga živi, ona ŽEVERLIN ili obe nju. Često u toj borbi oseća se moćnijom, ali i ne libi se da prizna poraze kada je oni tišinom nadjačaju i kada je lomače na vratima Pakla svojim plamenom pozivaju.
Ne kune ona nikog, mada često njenim stihovima zacvili nemoć u borbi za prava na slobodu žene, koja daljinom voli i strjepi da će je te zelene oči jednog dana ostaviti u nijansama zelenog da se utopljena uguši.
Da, ona je ŽENA LUTALICA, slična mnogim ženama koje traže izgubljeno u onim danima kad još ni vrijeme nije imalo svoju vrijemensku odrednicu, dok je čekalo nekog ko će sigurno nekada negde doći, ali pitanje ostaje otvoreno i mjesto dolaska još uvek nepoznato, kao i rječi koje treba da budu poslušane i možda psovkom tek izgovorene...
/Ruke podižem tražeći pomoć razbijam kuglu svoje sudbine, a u njoj neko
novo vrijeme/
/Slušam, ne čujem ponekad besramno psujem staze i pute gdje sama carujem/
Svjetlana, prijatelj iz djetinjstva, ali i sadašnjosti me nije iznenadila ovim stihovanjem, jer njena poezija se sve vrijeme očitavala u njenom pogledu koji je oslikavao vučicu u tjelu laneta.
/Sama u sjenci svog nemira, Nemoćna duša drugog da bira
Vatrom se igrala, žarom opekla, U paklu izgorila, živa./
Ono što je u meni ostavilo posebnu jeku dok sam pogledom nizala ove njene slike upakovane u nenametljive rime je pjesma koju bih vrlo rado prisvojila, jer ima onu duboku misao upakovanu u cjelinu koju jednostavnim imenom zovemo vjera u život začinjenu pitanjem ZAŠTO.
/Na žarištu ovog svijeta Vječito pitanje stoji Tko se to igra Isprepliće Tko to sudbinu kroji
Oko sudbine se vrtim Zasičena začaranog kruga Tražim lovorike A iznad mene Boje svijetlosti duga
Junački zatvaram oči Klimu nepovjerenja zaboravim Vezu neba i zemlje spojim I samo se tiho pomolim/
Čast mi je bilo pomoći spojiti Svjetlani tu VEZU NEBA I ZEMLJE, jer i sama sam još uvek ono koja utjehu traži u nekom VANVREMENU, mada ne znam glasno da molim.
Subotica, 05.08.2013.
JER TO JE ONA - ŽEVERLIN
Ivana Papeš Bogosavljev
Pesme Svjetlane Tvrtković Režek čitaju se u jednom dahu. Vođena ljubavlju, kao večitom inpiracijom, ona niže prelepe stihove iopravdane rime, stvarajući tako magične slike najveće pokretačke sile na svetu.
Svima u inat, ona preživljava i nadživljava svaki momenat tuge, neuzvraćene ili izgubljene ljubavi i korača u susret novim, boljim prilikama:
‘’ Porušite mostove, ja ću ih prijeći Zasadite trnje, ja ću ga posjeći Poželite da sam sreća, ja bit ću tuga Postavite me za kraljicu, ja bit ću sluga…’’
Pesnikinja često svoje stihove piše u trećem licu, verovatno želeći tako sebe isključiti iz svake identifikacije sa pesmom i izbeći večitu osudu nad pesnicima da je sve što napišu upravo autobiografski.
Pored ljubavi, Svjetlana ceni i prijateljstvo, koje u njenom životu ima veliku ulogu. Jer vernost nije imenica vezana samo za emotivni odnos. Vernost i predanost imperativ su svakog odnosa među ljudima.
Čitajući pesme Svjetlane Tvrtković Režek, stiče se utisak da se njeni stihovi sami pletu, vođeni njenom rukom, da se ispisuju neverovatnom lakoćom i jednostavnošću, rođeni da pokažu koliko poezija može biti pitka i lepljiva za dušu.
I upravo je Svjetlana pesnikinja ‘’što pesme na papir stavlja srca punog žara’’. Njena poezija je tu da bude čitana i poštovana!
